Pojmovno određenje socijalne ekonomije


Vrijeme je svakako zrelo za preduzetnički pristup društvenim problemima. Mnogi vladini i filantropski napori su ostvarili neuspjeh, daleko ispod naših očekivanja. Glavne institucije u društvenom sektoru su često viđene kao neefikasne, neefektivne i neodgovarajuće. Društveni preduzetnici su potrebni za razvoj novih modela za novo stoljeće[1].

Za razliku od koncepta socijalističkog samoupravljanja sa kojim smo upoznati iz naše prošlosti, koncept socijalne ekonomije se u potpunosti zasniva na tržištu, uz bitnu ulogu države koja mora da kreira institucionalni okvir i podršku za razvoj ovog koncepta.

U suštini, socijalna ekonomija se tiče velikog broja preduzeća i organizacija koje u svom poslovanju i aktivnostima teže da profit podrede uvećanju društvene koristi. Ekonomska kriza, koja je pogodila sve svjetske ekonomije bez obzira na veličinu i snagu, je pokazala da su preduzeća koja funkcionišu po principu socijalne ekonomije bila izuzetno fleksibilna na uticaj krize, a potom su i predstavljale generator oporavka deprivirane ekonomije. Socijalna ekonomija se pomjerila sa ekonomske periferije i zauzela bitno mjesto, pritom dajući značajan doprinos zapošljavanju, edukaciji, socijalnoj inkluziji i smanjenju siromaštva, stvarajući ravnotežu između ekonomskog, socijalnog i očuvanja životne sredine.

Socijalna ekonomija podrazumijeva da su društveni ciljevi važniji od ekonomskih – kao i da se ti društveni ciljevi ostvaruju na ekonomski održiv način. U suštini, socijalna ekonomija se tiče velikog broja preduzeća i organizacija koji u svom poslovanju i aktivnostima teže da profit podrede uvećanju društvene koristi. „Ona obuhvata brojne organizacije koje posluju kako bi profit koji naprave usmjerile ka ispunjavanju određene socijalne misije. Misija se može odnositi na zdravstvenu zaštitu ili kulturne potrebe ljudi u zajednici, edukaciju, očuvanje životne sredine ili inkluziju različitih društvenih grupa kroz stvaranje radnih mjesta“[2].

Kad god društvo „zaglavi“ ili ima priliku da iskoristi nove mogućnosti, ono treba preduzetnika da uvidi priliku, da svoju viziju pretvori u realnu ideju, potom u stvarnost i u konačnom u novi obrazac širom društva… Mi trebamo takvo preduzetničko vođstvo … To je posao socijalnih preduzetnika. (Bill Drayton)

Društveno preduzetništvo je dio socijalne ekonomije i ono se javlja kada se društveni problemi rješavaju upotrebom preduzetničkih principa. Ovom prilikom s razlogom koristim pojam društveno preduzetništvo s obzirom da je pojam „social entreprenership“ u domaćoj javnosti često pogrešno interpretiran tako što se „socijalno preduzetništvo“ odnosi na socijalne, a ne šire, društvene ciljeve. Stoga, umjesto da govorimo o preduzetništvu usmjerenom na socijalne ciljeve, u ovom radu ćemo govoriti o društvenom preduzetništvu koje predstavlja suštinu samog koncepta, ali i prevoda engleskog termina „social entrepreneurship“.

To je inovativan način da ljudi rješe različite ekonomske, obrazovne, zdravstvene i ekološke probleme u svojoj zajednici kroz svoj rad – udruživanjem i korišćenjem održivih biznis modela[3].

“Društveni preduzetnici nisu zadovoljni samo time da vam daju ribu ili da vas nauče da pecate. Oni se neće zaustaviti dok ne revolucioniraju cijelu ribarsku industriju.” William Drayton

Do ekspanzije društvenog preduzetništva došlo je zbog porasta socijalnih nejednakosti i siromaštva, kao posljedica ubrzanog razvoja globalizacije. U društvenom preduzetništvu je prepoznat ogroman potencijal za rješavanje globalnih problema poput siromaštva, nezaposlenosti, zagađenja životne sredine i dr. Društveno preduzetništvo je specifično po tome što se bavi prepoznavanjem i rješavanjem društvenih problema kao što su socijalna isključenost, siromaštvo, nezaposlenost i dr. Za razliku od tradicionalnog preduzetništva, gdje je primarni cilj djelovanja ostvarenje i maksimizacija profita, u fokusu društvenog preduzetništva je zadovoljenje potreba društva. Stoga, društveno preduzetništvo predstavlja značajnu pokretačku snagu društvenog i ekonomskog razvoja.

Ključni nosioci društveno preduzetničke aktivnosti su društveni preduzetnici – osobe koje prepoznaju društvene probleme i pronalaze inovativne načine za njihovo rješavanje. Društveni preduzetnici vide prilike i potencijale tamo gdje ih drugi ne vide. Zbog snažne motivisanosti da unaprijede kvalitet života u svojim zajednicama ili svijetu, smatra se da društveni preduzetnici posjeduju kapacitet koji je potreban za transformaciju cijelog društva.

“Društveni preduzetnik je pojedinac, grupa, mreža, organizacija ili alijansa organizacija koja traži održivu promjenu visokog stepena putem ideja kroz koje razvija okvire, u koje vlade, neprofitni i poslovni sektor ne ulažu značajnije napore, da bi se dao ogovor na značajne društvene probleme” Dees, J. Gregory. (2004)[4]

Društveni preduzetnici paralelno obavljaju funkcije javnog i privatnog sektora. Sa jedne strane rade sa ljudima čije potrebe država nije mogla da zadovolji efektivno putem osnovnih javnih dobara i usluga. Sa druge strane, bave se nedostacima tržišta tako što stvaraju pristup privatnim dobrima i uslugama na tržištima u kojima se ne odvijaju poslovi, pošto je rizik suviše velik ili je finansijska dobit mala. Uz malu tržišnu dobit ili pomoć, društveni preduzetnici stvaraju nove načine za izgradnju održivih i mirnih društava.

Razlika između komercijalnih preduzetnika i društvenih preduzetnika je u tome što društveni preduzetnici razvijaju poslovanje kako bi proizveli društvenu korist i uticaj. Rješavanje društvenih izazova je njihov cilj i cio poslovni projekat je izgrađen na ovoj osnovi. Za društvene preduzetnike društveni uticaj nije samo posljedica njihove preduzetničke aktivnosti, kao što je često slučaj kod komercijalnih preduzetnika, nego predstavlja glavni cilj[5].

“Društveni preduzetnici su ljudi koji uviđaju gdje postoji mogućnost da se zadovolji neka potreba na koju državni socijalni sistem nije odgovorio ili nije mogao da odgovori i koji spaja potrebne resurse (uglavnom ljude, često volontere, novac i nepokretnosti) i koristi ih da “nešto promijeni””. Thompson, Alvy, & Lees (2000)

Skoll Fondacija[6] definiše društvene preduzetnike kao “agente društvenih promjena koji koriste mogućnosti koje su drugi propustili za poboljšanje sistema, uvođenje novih pristupa i stvaranje održivih rješenja za promjenu društva na bolje.”

Socijalno preduzeće je biznis koji posluje s idejom da kroz zaradu koju ostvari putem prodaje proizvoda ili usluga ispuni jasnu društvenu misiju. To znači da zarađena sredstva ne služe uvećanju imovine pojedinaca – već se ulažu u svrhe kao što su zapošljavanje ljudi koji teže dolaze do posla, socijalne i medicinske usluge, obrazovanje, zaštita životne sredine ili kulturne aktivnosti u zajednici.

Socijalno preduzeće je preduzeće koje se osniva da bi se ostvario neki društveni cilj. Ono se razlikuje od tradicionalnih preduzeća (usmjerenih ka maksimizaciji profita) po svojoj svrsi i upotrebi ostvarenog profita. Za razliku od tradicionalnog preduzeća, socijalno preduzeće investitorima ne isplaćuje profit u obliku dividendi, već ga reinvestira u proširenje i razvoj kapaciteta samog preduzeća ili javni interes.

Socijalna preduzeća su najčešće usmjerena na zadovoljenje socijalnih i/ili ekonomskih ciljeva svojih članova ili na pružanje usluga socijalno ugroženim grupama u svojoj zajednici.

[1] Dees J. Gregory, The Meaning of “Social Entrepreneurship”, Duke University, 1998.

[2] SENS, Mreža socijalne ekonomije Srbije, Rečnik Socijalna ekonomija

[3] Ibid

[4] Dees, J. Gregory, “Stаvljаnje neprofitne investicije u perspektivi”, 2004.

[5] Ibid.

[6] Jeff Skoll kreirao je Skoll Fondaciju 1999. dа bi slijedio svoju viziju održivog svijeta mirа i prosperitetа.

* Iz studije “Društveno preduzetništvo u funkciji ekonomskog razvoja Crne Gore”