Zabrinjavaju podaci o položaju mladih na tržištu rada

Smanjenje nezaposlenosti i unapređenje zapošljivosti mladih prepoznati su kao prioritet u brojnim državnim strategijama, međutim u kojoj mjeri se iste sprovode i kakav je stav mladih o šansama koje se nude možemo realno sagledati iz dostupnih istraživanja javnog među mladima.

Po poslednjem popisu (2011), Crna Gora ima 620.029 stanovnika, od čega 132.702 su mladi ljudi uzrasta od 15 do 29 godina, pri čemu 66,1% mladih živi u urbanim, a samo trećina njih (33,9%) u ruralnim naseljima. Osim zvaničnog popisa kojim se utvrđuju ukupan broj mladih ljudi i njihovo mjesto stanovanja, mladi su u Crnoj Gori suštinski „nevidljivi“. Ozbiljna istraživanja kroz koja bi se utvrdile potrebe, problemi, interesovanja i ciljevi mladih slabo rađena, pa otuda ima malo informacija o ovoj populaciji.

Za potrebe analize položaja mladih na tržištu rada uzećemo nalaze “Studije o mladima u Crnoj Gori 2018/2019” Centra za građansko obrazovanje, koja je rađena prije nepunih godinu dana.

Stopa nezaposlenosti mladih u iznosu od 38,75% je izuzetno visoka, što ih čini izuzetno ugroženom društvenom grupom. Dominantni oblici zaposlenosti mladih u svim kohortima predstavljaju zaposlenja na određeno vrijeme sa punim ili nepotpunim radnim vremenom, dok je procenat onih koji imaju stalno zaposlenje manji, tako da nesigurni poslovi otežavaju i usporavaju tranziciju u svijet odraslih (zasnivanje porodice, stambeno osamostaljivanje, napredovanje u karijeri i sl.). Takođe, mladi ljudi u visokom procentu ne rade u profesiji za koju su obrazovani (44,6% naspram 40,1% koji rade u svojoj profesiji), ili rade na poslovima koji zahtijevaju niži nivo kvalifikacija od onih koje su stekli kroz formalno obrazovanje, dok skoro trećina mladih ljudi (30,7%) radi na poslovima koji zahtijevaju niži nivo obrazovanja od onog kojeg imaju. Najveći procenat mladih ljudi (67,6%) radi u privatnom sektoru, 19,7% u javnom sektoru, 1,1% u nevladinim organizacijama i samo 0,7% u međunarodnim organizacijama, dok 10,9% mladih navodi nešto drugo.

Kada je u pitanju obrazovanje, ogromna većina mladih smatra da obrazovni sistem nije dovoljno usklađen sa potražnjom na savremenom tržištu radne snage (74,6%), pri čemu je polovina ispitanika izjavila je da su imali priliku da obave praksu odnosno stažiraju u sklopu svog školovanja (51,2%).

Ono što posebno zabrinjava i utiče na motivaciju i spremnost mladih da preuzmu život u svoje ruke jeste strah od nezaposlenosti koji je nevjerovatno visko – 75% mladih ističe da se u životu najviše boje od nemanja posla.

Po mišljenju mladih, najvažniji faktori koji vode zaposljenju su odnosi sa ljudima na vlasti (64,5%), poznanici i lične veze (62,8%), a zatim partijska pripadnost (57,2%). Stručnost i znanje dolaze tek kao četvrti faktor, što navodi 52,6% ispitanika. Sreća je po mišljenju mladih važnija od obrazovanja (49,7% u odnosu na 48,7%). Obrazovanje ili radno iskustvo stečeno u inostranstvu je manje važno prema ocjeni mladih (31,6%) i nalazi se na samom dnu ljestvice faktora od uticaja za nalaženje posla. Što se tiče aspiracija mladih pri zapošljavanju, za više od dvije trećine mladih ljudi prihodi ili plata su najvažniji factor pri izboru određenog posla (78,8%), za 82% mladih najvažnija je sigurnost radnog mjesta i za 76,5% više slobodnog vremena.

Prijetnja emigracije mladih i odliva mozgova još je vrlo izražena, sa nekih 50.7%, od čega umjerenu želju da napuste zemlju izražava 25% mladih, a 25,7% ima snažnu ili veoma snažnu želju da emigrira (11,2% i 14,5%). Obrazovni status je značajno povezan sa željom za emigriranjem u inostranstvo, pri čemu čak 34% studenata na master ili doktorskim studijama tvrde da imaju jaku ili vrlo jaku želju da emigriraju iz Crne Gore. Kao motiv za emigriranje uglavnom su prisutni razlozi ekonomske prirode: -poboljšanje životnog standarda – 33,8%; – veće plate – 18,2%; – bolje mogućnosti za zapošljavanje – 14,6%; bjekstvo od loše situacije – 10%; bolje obrazovanje – 7,5%; upoznavanje druge kulture – 7,1%, itd, dok su najpoželjnije destinacija SAD, Njemačka i Italija.

NAPOMENA: Ovaj članak nastao je uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je isključiva odgovornost CEPS-a i ne mora nužno odražavati stavove Evropske unije.